Značaj primene stajnjaka u poljoprivredi

Stajnjak je najstarije i najčešće korišćeno organsko đubrivo. S obzirom da sadrži brojne makro – i mikroelemente i mikroorganizme smatra se najkompletnijim organskim đubrivom, bez kojeg je nezamisliva savremena poljoprivreda. Čvrst stajnjak predstavlja smešu tečnih i čvrstih ekskremenata domaćih životinja i ostataka prostirke. U uslovima držanja domaćih životinja bez prostirke dobija se tečni stajnjak.

Hemijski sastav stajnjaka je vrlo različit, uzima se da je prosečno stajsko đubrivo sledećeg sastava:
• Voda 75 %:
• Suva materija 25 %:
• Azot 0,5 %:
• Fosfor 0,15 % :
• Kalijum 0,6 %

Kvalitet stajnjaka zavisi od vrste domaće životinje, prostirke i zgorelosti (starosti) đubriva. Tokom sazrevanja dolazi do procesa razlaganja svežeg stajnjaka i nove sinteze određenih jedinjenja pod dejstvom mikroorganizama i ostalih faktora spoljne sredine. Vremenom nastaje poluzgoreli stajnjak, a zatim od njega zreo ili zgoreli stajnjak, koji se može kao takav koristiti. Nakon određenog vremena zgoreli stajnjak prelazi u pregoreli stajnjak, koji je slabijeg kvaliteta u odnosu na zgoreli stajnjak. Konjski i ovčiji stajnjak pogodniji su za teža i hladna zemljišta, imaju veći sadržaj N, P i K i više suve materije, pa spadaju u toplija đubriva. Goveđi i svinjski stajnjak imaju više vode, hladniji su i kiseliji, pa se sporije razlažu i pogodniji su za laka, peskovita zemljišta. Za postizanje optimalnog kvaliteta stajnjaka veoma je važno obezbediti povoljne uslove toplote i vlažnosti tokom procesa raspadanja početnih materija u stajnjaku, te pravilno ih odlagati i rasprostirati. Zreli stajnjak se dobija u proseku nakon 3-5 meseci.

Dodavanje preparata Algo Composter prilikom procesa stvaranja stajnjaka, a pre njegove primene u kao organskog đubriva pokazalo je da:
- Biološki aktivira prirodni ciklus kompostiranja, razgradnjom stajnjaka i ubrzavanjem metaboličkih procesa – u sebi sadrži polisaharide i enzme;
- Obezbeđuje hranu mikrorganizmima u njihovom prirodnom okruženju, pospešuje njihov rast;
- Dvostruko dejstvo protiv patogena – pomaže u metaboličkom stvaranju toplote i probiotsko ubijanje patogena;
- Drastično smanjuje štetne gasove (H2S, NH3, CH4) u procesu biološke razmene jona čime prirodno smanjenjuje neprijatne mirise;
- Smanjuje veličinu čestica i u stanju je da razgradi najteži organski otpad.

Vreme primene stajnjaka zavise od vremenskih prilika, tipa zemljišta, biljne vrste i drugih faktora. Ukoliko je stajnjak zreo, može se uneti u svako doba godine kada stanje zemljišta to dozvoljava. Međutim, primena stajnjaka se podešava prema setvi/sadnji, a prema njima se uključuju sistemi obrade zemljišta kada se određuje momenat primene stajnjaka. Kod nas se stajnjak primenjuje leti, u jesen i proleće. U sušnim rejonima, stajnjak se može uneti mnogo pre setve/sadnje. Ukoliko je klima vlažnija, unosi se bliže setvi. Kod teksturno teškog zemljišta, stajnjak se unosi mnogo pre setve, a ukoliko je lakše bliže setvi/sadnji. Kod nas, u našim klimatskim uslovima, bolje je za jare biljke primeniti stajnjak u jesenjem periodu. Ako je stajnjak zreliji, može se primeniti bliže setvi/sadnji, i obrnuto mnogo pre setve, ako je nezgoreo.

Da bi se stajnjak što racionalnije iskoristio i da bi se gubici sveli na najmanju moguću meru, potrebno je voditi računa o njegovoj pravilnoj upotrebi koja počinje izvoženjem, a završava se zaoravanjem stajnjaka.

Rasturanje stajnjaka je najbolje vršiti specijalizovanim mašinama za tu namenu, koje zovemo rasturači stajnjaka. To su mašine u obliku traktorskih prikolica na čijem dnu se nalazi lančasto-letvičasti transporter. On nosi stajnjak prema zadnjem delu prikolice, gde se nalazi uređaj za rasturanje u vidu motičica. Na malim individualnim gazdinstvima se često vrši ručno rasturanje stajnjaka. To se radi tako što se na oranicu izveze stajnjak u vidu gomilica, sa kojih se nakon toga rasturaja po čitavoj površini.

Stajnjak koji se iznosi iz đubrišta na parcele treba zaorati što pre, a najboje je odmah. Na taj način, gubici su najmanji. Ukoliko se stajnjak ne zaore odmah nastaje proces volatizacije, odnosno već nakon 6 sati će 20% azota ispariti u vidu amonjaka, a nakon 4 dana 50%. Najčešća greška poljoprivednih proizvođača je rasturanje u gomile koje tako danima stoje na njivi. U slučaju tople i vlažne zime, tokom razlaganja stajnjaka, takođe dolazi do ispiranja NO3- u dublje slojeve zemljišta, a gube se i ostale mineralne materije. Zbog svega navedenog, ovakav način treba izbegavati. Ako se ne može zaorati, a na đubrištu nema dovoljno mesta, onda se preporučuje slaganje stajnjaka na njivi u vidu gomila I pokrivanje zemljištem, lišćem ili folijom. Višegodišnjim nepravilnim i sporim razlaganjem malih gomila na njivama dolazi do pojave heterogenosti oranice. Ona može navesti i na pogrešne zaključke usled analize zemljišta, jer se zemljišni uzorci mogu uzeti sa manje ili više plodnih mesta. Zato je potrebno na vreme isplanirati poslove. Đubrenje treba organizovati tako da izvoženje, rasturanje i zaoravanje budu sinhronizovani.

Dubina zaoravanja stajnjaka zavisi od brojnih faktora kao što su zemljište, količina upotrebljenog stajnjaka, stepen zrelosti stajnjaka i vreme primene. Na lakšim zemljištima, stajnjak se zaorava dublje, bar na 20-25 cm, kako bi se njegovo dejstvo produžilo, odnosno mineralizacija usporila, s obzirom na veće prisustvo kiseonika. Na težim zemljištima se zaoravanje vrši na 15-20 cm, kako bi se stajnjak brže mineralizovao, s obzirom da teška zemljišta imaju manje kiseonika. Sa unošenjem velike količine stajnjaka (humizacija), ili ako se želi postići duže delovanje, zaoravanje se vrši dublje. Male količine stajnjaka zaoravaju se pliće, ali nikad na dubinu manju od 10 cm, kako se u toku dopunske obrade ne bi vratio na površinu.

Količina stajnjaka koja će se upotrebiti po jedinici površine zavisi od količine stajnjaka na raspolaganju, osobina zemljišta, klime, kvaliteta stajnjaka, zahteva useva, preduseva i plodoreda, kao i od ekonomičnosti. Smatra se da je niska norma do 20 t/ha, srednja 20-30 t/ha, visoka 30-40 t/ha i vrlo visoka preko 40 t/ha.

Prednosti unošenja stajnjaka u zemljište su mnogobrojne. Đubrenjem stajnjakom zemljištu se vraćaju hranljivi sastojci odneseni žetvom i berbom. Ako u zemljištu nisu zastupljeni svi sastojci potrebni za rast I razvoj biljaka, ne mogu se dobiti zadovoljavajući prinosi.

Stajnjak sadrži u sebi živa bića (mikroorganizme), koji hranjive elemente iz zemljišta čine pristupačnim biljkama, čime utiču na rast i razvoj biljaka, a utiče i na održavanje toplote u zemljištu upijanjem i zadržavanjem sunčanih zraka. Na taj način zemljište se bolje i ranije zagreva, te i setva može ranije da se obavi. To je posebno od značaja za teška zemljišta, koja se u proleće sporije zagrevaju.

Stajnjak ima uticaj i na stvaranje pogodnog granulacijskog sastava zemljišta, koje je najpogodnije za obradu. Celokupan rad oko osnovne obrade zemljišta i pripreme zemljišta za setvu ima za cilj da stvori pogodnu građu zemljišta. Stajnjak čini zemljište rastresitim, stvara se prostor za vazduh koji je potreban za rad zemljišnih mikroorganizama. Rastreseno zemljište bolje upija vlagu i bolje je drži, što je bitno za područja sa niskim padavinama. Kod lakih, peskovitih zemljišta, stajsko đubrivo vezuje čestice peska da ih vetar ne raznese. Zemljište koje sadrži sve ove osobine, lakše se i jeftinije obrađuje, što je za svakog proizvođača korisno.

Algo Composter